najveca pravda za zenu je islam

Najveca pravda za ženu je u islamu

Pošto žena ostvaruje pravo imovine na osnovu mehra, a muškarac - ne, i potpuno slobodno raspolaže svojom imovinom po svim osnovama, sa nasljedstvom, darovima, mehrom, zaradom i uopce nije dužna iz svoje imovine izdržavati, hraniti i odijevati muža i djecu. Time su svi napadi na islam u pogledu ženske imovinske ravnopravnosti promašeni i zlonamjerni

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimovic

Islam je dodijelio ženi pravo nasljedstva, dao joj pravo posjedovanja kapitala, tro-šenje i licno raspolaganje imetkom, dok joj, u isto vrijeme, neke zemlje Evrope to pravo nisu još dale.

U principu, muško dijete nasljeduje od roditelja koliko dvije sestre. Ako je sestara više od dvije, a samo jedan brat, onda sestrama pripadaju dvije trecine. Muškom djetetu, kad nema drugih nasljednika pripada cijela imovina, a ženskom u takvom slucaju pripada polovina. Kad covjek umre, a iza sebe ostavi dijete, a roditelji su mu živi, tada roditeljima pripada po šestina. Ako iza sebe ne ostavi ni dijete, ni bracu, ni sestre, onda ga nasljeduju samo roditelji i u tom slucaju majci pripada jedna trecina, a ocu dvije. Ako ima brace, onda majci pripada šestina, pošto se podmire eventualni dugovi i oporuka. Kad žena nema djece, poslije izmirenja njenih eventualnih dugova i izvršenja njene oporuke, ukoliko je postojala, njen muž nasljeduje polovinu njenog imetka, a ona njegovu cetvrtinu po istom postupku. Ukoliko iza žene ostaje dijete, muž nasljeduje cetvrtinu, a ako iza muža ostane dijete, žena nasljeduje osminu njegove imovine. Ako su covjek i žena bez roditelja i bez djece, a imaju jednog brata ili sestru, tada svakom od njih, bratu ili sestri, pripada po šestina, a ako ih ima više, onda su oni sudionici u trecini nasljedstva.

Nasljedna prava kao i za muškarca

U osnovi, žena od muža nasljeduje cetvrtinu imovine kad nemaju djece ili osminu kad on ima dijete. Muž od žene nasljeduje polovinu kad nemaju i cetvrtinu kad imaju djece. Kako nasljeduju jedno drugo u braku, i muž i žena imaju pravo kao djeca na imovinu svojih roditelja. Osim što se nasljeduje od roditelja, bracnih drugova medusobno, nasljeduje se i od brace i sestara: ”Ako neko umre, i ne bude imao djeteta, a ima sestru, njoj polovina njegove ostavštine, a i on ce naslijediti nju ako ona ne bude imala dijete; ako su dvije, njima dvije trecine njegove ostavštine. A ako su oni braca i sestre, onda ce muškarcu pripasti dio jednak koliko dvjema ženskima” (En-Nisa, 176.).

Navedeni ajeti ukazuju da žena po svim osnovama ostvaruje pravo nasljedstva kao i muškarac, s tim da je njen dio u principu duplo manji. A u nekim rijetkim situacijama, koliko i dio muškarca. Medutim, pošto žena ostvaruje pravo imovine na osnovu mehra, a muškarac - ne, pošto ona potpuno slobodno i samostalno raspolaže svojom imovinom po svim osnovama sa nasljedstvom, sa darovima, sa mehrom, sa zaradom i pošto uopce nije dužna iz svoje imovine izdržavati, hraniti i odijevati muža i djecu, time su svi napadi na islam u pogledu ženske imovinske ravnopravnosti promašeni i zlonamjerni. Muž je dužan raditi i iz svoje zarade i imovine izdržavati, brinuti se i hraniti ženu i djecu i širu porodicu.

Kako Bošnjaci sfuckaju miraz

Muž nema pravo uzeti njen imetak, prodati ga ili zamijeniti bez njene saglasnosti i dozvole. To je njen imetak. Kod nas se cesto zna reci kako je ta i ta žena “dobra miraždžijka”, te se zato treba njome oženiti. A kad se takvom oženi neki od pohlepnika, uzme joj imetak i proda ga ili cak - što nije rijedak slucaj -propije. Stvarne namjere ovakvih muževa se otkriju kad-tad. Ako se slucajno dogodi razvod braka, nastaju problemi, jer je žena ostala bez svog imetka. Muž je istjeruje iz kuce, a ona izlazi na ulicu praznih ruku, a došla je u njegovu kucu punih. To je zaista velika nepravda prema ženi. Ipak, za ovakvu praksu ne možemo kriviti samo muža i obicaje, vec i naivnost velikog broja žena. One su te koje dozvole ili ne dozvole raspolaganje svojom imovinom.

Veoma je lijepo kad majka ima šta ostaviti svojoj djeci koja ce naslijediti njen dio. Njena imovina je na neki nacin njen materijalni garant. A muž je, svakako, dužan brinuti se o porodici i poštovati ženin imetak. A ako za to nije sposoban, neka ne zasniva porodicu. Nema vece pravde prema ženi nego u islamu. Ako hocemo brižnu majku, ako želimo vjernu suprugu, ako želimo uzoritu kcerku, poštujmo islamski odnos prema ženi i volimo je na nacin kako ce one biti zadovoljne. Poštujmo njihov imetak koji su sa sobom donijele u naš brak, sutra ce muževi naših kcerki poštovati imetak koji su one sa sobom odnijele u drugi brak. Zar ne bi otac volio da mu kcerka bude sretna u braku? Zar bi volio da njegova kcerka, u slucaju da - ne daj Bože - ne nade srecu u braku, bude prepuštena ulici? Ako to ne bi želio svojoj kcerki, neka misli vec sada dok je muž i dok ima priliku da poštuje imetak necije tude kcerke .

Ko ne može biti nasljednik?

Zakon o nasljedno-pravnim odnosima u Bosni i Hercegovini kaže: “Moguce je da ostavitelj iskljuci iz nasljeda nužnog nasljednika”. Radi se o jednoj vrsti gradansko-pravne sankcije zbog koje nužni nasljednik gubi bilo kakvo nasljedno pravo usljed odredenih zakonom predvidenih razloga. I islamsko nasljedno pravo, a ne ostavitelj ,nekad iskljucuje nužnog nasljednika, i to u sljedecim slucajevima:

- Nevjernik ne može naslijediti muslimana, kao ni musliman nevjernika. Ovo su rijeci Poslanika, s. a. v. s., koje su same po sebi jasne i kojima ne treba komentar. Na osnovu ovog hadisa islamski pravnici su zakljucili da ni odmetnik od vjere ne može naslijediti niti biti naslijeden.

- Ubica, takoder, ne može naslijediti onoga koga je ubio ukoliko se radilo o namjernom ubojstvu. Poslanik, s. a. v. s., rekao je: “Ubici ne pripada udio u nasljedstvu”.

- Vanbracno dijete ne može naslijediti svoga oca, kao ni otac dijete zaceto van braka. Zakon o nasljedno-pravnim odnosima kaže: ”Vanbracno srodstvo izjednaceno je u pogledu naslje-divanja sa bracnim”.

Gdje je tu pravda? Slican stav o ovom pitanju su imali i predislamski Arapi. Ovako kaže i rimski zakon, koji je osnova ovom našem, bosanskom. Zar može dijete iz zinaluka biti izjednaceno sa djetetom iz legalnog braka? Islam se ne slaže sa ovom nepravdom. Islam zabranjuje zinaluk, a samim time i vanbracnu vezu kao osnovu za nasljedivanje. U porodicu se ne može uvuci nešto što, po prirodi stvari, ne pripada njoj. Islam ovim cinom štiti svetost porodice, štiti ugled i cast i bori se protiv razvrata i izopacenosti.

Država podupire nemoral

Poslanik, s. a. v. s., kaže: “Ko je ucinio zinaluk sa slobodnom i ženom ropkinjom, dijete iz takvog cina se smatra kopiletom; ne može naslijediti niti njega nasljeduju”.

Državni zakon ovim clanom indirektno sudjeluje u širenju nemorala. Jer, kad potencijalno nemoralna žena ima na umu da ce dijete zaceto u ilegalnom seksualnom odnosu biti pravni nasljednik kao i ono koje je rodeno u legalnom braku, lakše se upušta u nemoral. Ona je svjesna da ce i njeno dijete, koje je, ustvari, kopile, biti izjednaceno u nasljedstvu sa djetetom partnerove zakonite supruge.

Državni zakon kaže: “Srodstvo po osnovu potpunog usvojenja je izjednaceno sa srodstvom po krvi”. Po ovom zakonu, usvojeno dijete se izravnava u pravu na nasljedstvo sa djetetom iz legalnog braka, što je, takoder, velika nepravda prema rodenom djetetu i što otvara put manipuliranju nasljedstvom. Postoji realna mogucnost da neko krivotvori papire o usvajanju i time stekne pravo na nasljedstvo. Zato je šerijat u temelju zabranio potpuno usvajanje jer se ne može pripisati covjeku dijete ciji on nije otac. Usvojenom djetetu se može testamentom pokloniti jedan dio i takav cin se smatra dobrocinstvom i humanim gestom, ali se nikako ne može staviti u ravnopravan položaj u podjeli nasljedstva sa rodenom djecom.

Testamentom se ne može iskljuciti iz nasljedstva

Testament je jednostrana opoziva izjava posljednje volje zavještaoca u pisanoj formi kojom on daruje dio svog imetka za slucaj svoje smrti. Ovo je sažeta definicija testamenta proizišla na osnovu više definicija islamskih pravnika. Testament je potpuno legalan pravni dokument. Šerijatsko-pravno uteme-ljenje testamenta se nalazi u slijedecim kur’anskim ajetima: “Kad neko od vas bude na samrti, ako ostavlja imetak, propisuje vam se, kao obaveza za one koji se Allaha boje, da pravedno ucinite oporuku roditeljima i bližnjima” (El-Bekare, 180.). A u drugom ajetu se kaže da se dioba nasljedstva vrši: “Pošto se izvrši oporuka koju je ostavio, ili podmiri dug…” (En-Nisa,11.).

Od Sa’da bin ebi-Vekkasa se prenosi da je rekao: “Došao je Poslanik, s. a. v. s., da me posjeti. Bio sam veoma bolestan. Rekao sam mu: 'Allahov Poslanice, kao što vidiš, ja sam u teškim mukama. Znaš da posjedujem veliki imetak, a jedino me ima naslijediti moja kcerka. Šta misliš da poklonim dvije trecine svoga imetka?' 'Ne', rece on. 'A polovinu?' 'Ne', rece on. 'A trecinu?' 'Dobro, trecina može, iako je i trecina mnogo'. Da svoje nasljednike ostaviš bogatim bolje ti je nego da ih ostaviš siromašnim i ovisnim od ljudi” (El-Buhari i Muslim).

Oporuku bi muslimani trebali imati sacinjenu u svako doba dana i noci. Nikad se ne zna kad ce smrtni cas nastupiti. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: “Musliman ne bi smio prenociti ni dvije ni tri noci, a da nema napisanu oporuku” (El-Buhari i Muslim). “Ko bude umro sa oporukom, umro je na pravom, sunetskom putu, umro je kao bogobojažljiv i sa šehadetom, umro je sa Allahovim oprostom” (Ibni - Madže).

Vrijeme izvršenja oporuke je odmah nakon ukopa ostavitelja i izmirenja njegovih dugova. Kad se odbiju troškovi ukopa i dženaze i troškovi izmirenja dugova, onda se pristupa procjeni imetka. Vrijednost oporuke ne smije preci jednu trecinu imetka preostalog nakon troškova dženaze i izmirenja dugova. Više od trecine nije dozvoljeno, prema hadisu Sa’da bin ebi-Vekkasa. Pravo na testament imaju svi osim nasljednika, prema hadisu: “Nasljednik nema dijela u oporuci” (Ahmed i Ebu-Davud).

Nema iskljucivanja nasljednika

Dogada se da neki roditelji oporuce sinu ili kcerki dio imetka mimo onog koji ravnopravno dobija sa ostalom bracom i sestrama. Dogada se da neki roditelji oporuce da jedan od sinova dijeli svu imovinu ostaloj djeci, a da ga oni u tome imaju poslušati. Naravno, i jedna i druga praksa su u suprotnosti sa islamskim nacelima o pravdi. Kao prvo, nasljednik nema prava na oporuku, jer da ima, bio bi to izvor diskriminacije medu samim nasljednicima. Drugo, neodgovorno je ostaviti jednom od djece da vrši diobu imovine isto koliko i dati jednom djetetu prednost na drugim. Prema važecem državnom zakonu, ostavitelj može putem testamenta iskljuciti jednog od nasljednika, što po islamskom nasljednom pravu ne dolazi u obzir. Islam nije ostavio na volju ostavitelju da upravlja svojim imetkom nakon svoje smrti. Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: “Ko uskrati nasljedstvo nasljedniku, Allah ce njemu uskratiti pravo na Džennet”. Cinjenica je da se u državi Bosni i Hercegovini provodi Zakon o gradansko-pravnim odnosima u sklopu kojeg egzistira zakon o nasljedno-pravnim odnosima. Šerijatsko nasljedno pravo se prakticiralo u Bosni i Hercegovini do 1945. godine. Ono je dekretom tadašnje komunisticke vlasti dokinuto, isto kao i šerijatski sudovi, u kojima se pored nasljednog prava sudilo i bracno pravo. Možda je danas teško vratiti ovo pravo na scenu. Medutim, cak i da se složimo s tom cinjenicom, ne smijemo se pomiriti sa nepravednim nacinom raspodjele svoje imovine. Prvo, radi toga što nas državni zakon ne obavezuje na raspodjelu kako u njemu stoji, vec nam daje mogucnost sporazumne raspodjele. Drugo, što u tom zakonu postoji nešto što se zove nasljedivanje na osnovu testamenta. U tome je naša šansa. U tome je izlaz svima onima koji se boje Allaha i koji ne žele pred Njega izici sa tudim imetkom, sa tudim hakkom.

Naime, o cemu se radi?

Ostavitelj može u testamentu oporuciti da se njegova imovina ima podijeliti onako kako to šerijat zahtijeva. Ili da je sam ostavitelj još za svoga života podijeli onako kako to islam propisuje, a da u testamentu zahtijeva da se tako i izvrši dioba. Naši sudovi ce provesti testament jer se poštuje volja ostavitelja ili testatora. Na ovaj nacin, poštujemo zakon države Bosne i Hercegovine, ali prije njega mi poštujemo Zakon Uzvišenog Gospodara koji je i zakon države Bosne i Hercegovine i svih svjetova. Zašto ovo ne iskoristiti? Musliman je mudar i on ne identificira nešto nužnim rješenjem dokle god se može pronaci adekvatno, od Boga zahtijevano rješenje.